Njemački jezik jedan je od najraširenijih svjetskih jezika kojim govori oko 128 milijuna ljudi, a za oko 100 milijuna ljudi on je i materinji jezik. Njemački je jezik indoeuropski jezik te pripada skupini zapadnogermanskih jezika.

Povijest njemačkog jezika može se podijeliti na četiri ključna razdoblja:
1. 750. – 1050. godine – stari gornjenjemački jezik
2. 1050. – 1350. godine – srednji gornjenjemački jezik
3. 1350. – 1650. godine – rani novi gornjenjemački jezik
4. Od 1650. godine – novi gornjenjemački jezik.

Korijene njemačkog jezika možemo pronaći u starosaskom jeziku – zapadnom germanskom dijalektu. S obzirom na brojnost njemačkih dijalekata i njihov razdvojeni razvoj, prve pokušaje izjednačenja narječja na razini iznad samih regija nalazimo tek 1200-tih godina unutar srednjeg gornjenjemačkog jezika putem dvorskih pjesama s ciljem jezičnog i kulturnog uniformiranja. Razvoj današnje varijante njemačkog jezika doživljava prekretnicu 1500-tih godina kada Martin Luther prevodi Bibliju. Skoro simultana pojava tiskarskog stroja uvelike je pomogla u širenju takozvanog luteranskog jezika, s obzirom da je prijevod Biblije koju je Johannes Gutenberg tiskao na prvom tiskarskom stroju bila upravo prijevod Martina Luthera. Tijekom 18. stoljeća gornjenjemački jezik ulazi u kazalište, kurikulume javnih škola s obzirom na činjenicu širenja sistema javnog školstva. Kasnije se nastavio razvijati i široko upotrebljavati u poslovnom svijetu, medijima i filmovima, a samim time i u djelatnosti prevoditelja i sudskih tumača.
Naziv gornjenjemački jezik (Hochdeutsch) danas je sinonim za općeprihvaćeni i standardni njemački jezik, jezik javnobilježničkih isprava te sudski jezik i jezik koji koristi sudski tumač. Kao pisani jezik njemački je prilično uniformiran; ne razlikuje se u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj ništa više od engleskog jezika u Velikoj Britaniji i SAD-u. S druge strane, kao govorni jezik, njemački ima mnogo dijalekata, a većina njih pripada gornjenjemačkoj ili donjenjemačkoj skupini dijalekata.
Njemački jezik danas glavni je službeni jezik u Njemačkoj, Austriji i Lihtenštajnu, a službeni jezik uz druge jezike u Belgiji, Švicarskoj, Luksemburgu i drugim zemljama.